Archive for Siječanj, 2009

Siječanj- mjesec kad je svima čaša poluprazna

Depresija i recesija

 

 

Nakon uživanja u toplom domu, kolačima, poklonima i ostalim blagodatima koje donose praznici, vrijeme je da se vratimo u surovu stvarnost.

Zaposleni se vraćaju na posao, djeca u školu, mladi na fakultet. Teško je otrgnuti se od nerada nakon uživanja u Božiću i Novoj godini.

Prvi mjesec u godini uvijek nam nekako prerano dođe, te smo primorani vratiti se u kolotečinu. Odluke koje se donose za početak nove godine, često se krše. Sunčanih dana ima jako malo, a mrak pada već nakon 16:00, tako da imamo osjećaj kao da nam pola dana nedostaje. Hladno i tmurno vrijeme pogoduje depresivnom raspoloženju.

Za najdepresivniji dan u godini izabran je 24. siječnja, zato probajte tada izbjegavati tugaljive filmove, stres na poslu i ostale negativne čimbenike. Upravo taj datum izračunao je velški psiholog Cliff Arnall, koji tvrdi da 24. siječnja depresija doseže svoj vrhunac.

Zanimljivo je kako se pri završetku godine svi ljudi nadaju kako će promijeniti svoje navike u idućoj, nadaju se boljem životu i čvrsto vjeruju u to. Međutim, dolazak nove godine stvarno ne bi trebao biti razlog za slavlje. Ako se jedna brojka može u sekundi promijeniti, to ne znači da ćemo se i mi promijeniti u skladu s tim. Naprotiv, nova godina govori nam samo da vrijeme brzo leti i da smo opet godinu stariji. Kad se tako sagledaju stvari, zaista mi nije jasno zašto se taj dan slavi. Nakon brojnih blagdana, u siječnju imamo samo jedan i to Sveta tri kralja koji nas također može baciti u depresiju- prekrasno okićeni bor baca se, spremaju se ukrasi, lampice, nema više veselih pjesama i posebnog blagdanskog raspoloženja.

 

 

Zanimljivo je kako se neki oblici depresije liječe upravo “light” metodom, dakle svjetlom. Kako je u siječnju sunce posebno škrto, ljudi se uvlače u svoje kuće, vani mrak brzo pada, a kako padne vani, tako padne i nama na oči. Još kad se sjetimo da uz sve to vlada svjetska kriza, stvarno ne možemo naći svjetlu točnu u svemu.

A možda ipak možemo! Barem se nećemo morati brinuti koliki će nam biti račun za plin idući mjesec.

 

Oglasi

Počele su zimske radosti

Ove godine, tj. da budemo točni prošle, nismo imali bijeli Božić, ali su nas zato prve pahulje snijega počastile za Novu godinu.

Nekima se diže kosa na glavi od pomisli na snijeg- sjetimo se samo bljuzge, promočenih cipela, poledice i grude koja nas pogodi kad najmanje očekujemo. No većina s oduševljenjem čeka zimske mjesece kad će uživati u tom bijelom pokrivaču.

Djeca povlače roditelje za rukave i trče vani napraviti snjegovića, grudati se i sanjkati. Majka šestogodišnje Sare rekla mi je:”Sari je najdraže baciti se u netaknut snijeg i onda raditi snježne anđele rukama i nogama.”

Neke zanimljivosti o snijegu:

* snježna pahulja nije najmanji djelić snijega, već kristalići različitog oblika

* škripanje netaknutog snijega po kojem hodamo događa se zbog zraka koji ostaje zarobljen između kristala

* snijeg je bijele boje zbog kristala koji reflektiraju sunčevo svjetlo

Ako se u tim hladnim danima poželite odmoriti i biti na svježem zraku, najbolje bi bilo da se okušate (ako već niste) u skijanju i snowboardu.

Kao što i sve u životu može biti prirodno i umjetno, tako postoji i umjetan snijeg koji se ispaljuje iz topova na staze u slučaju nedostatka prirodnog snijega. Zanimljivo je da je za pokrivanje skijaške staze veličine 10, 000 m2 potrebno izdvojiti čak 150 tisuća eura.

Kad smo već kod skijaša, potrebno je napomenuti i naš veliki skijaški spektakl, Snježnu kraljicu koja se ove godine po peti put za redom održala na Sljemenu. Titula snježne kraljice pripala je Njemici Marii Riesch, a krunom snježnog kralja okitio se Francuz Jean- Baptiste Grange koji je za 5 stotinjki sekunde pobijedio našeg Ivicu Kostelića.

Boravak na svježem zraku najbolji je lijek protiv depresije i bolesti. Zato štapove u ruke, buce na noge, kapu na glavu i trk na snijeg!